Moj put: Kako sam od Prava došla do Aromaterapije

Moj put: Kako sam od Prava došla do Aromaterapije

Život je čudan, zar ne? Naš put nikad nije pravocrtna linija. Mislila sam da znam kuda idem, da sam zacrtala smjer, ali život je imao druge planove. Sada, kada se osvrnem, vidim da me doveo tamo gdje sam trebala biti – na mjesto gdje slušam svoje srce. Na mjesto gdje sam istinski ja.

I da odmah kažem nešto što bih voljela da sam i sama ranije shvatila: DA, mi smo kreatori svoga života. DA, ono o čemu razmišljamo može postati naša stvarnost. DA, odgovornost je u našim rukama. I, vjeruj mi, ono što ti se sada događa, događa se za tvoje najveće dobro.

Možda ti to trenutno ne izgleda tako. Možda te boli. Možda se osjećaš izgubljeno. Možda misliš da si zapela, da nema izlaza. Možda ne razumiješ zašto se sve ovo događa. I ja sam bila tamo. Sjedila sam usred tih pitanja, gušila se u osjećaju nemoći, osjećala kako mi se cijeli svijet urušava.

Sjećam se dana kada sam uzela kutiju i u nju spakirala knjige sa zadnje godine faksa. Tada sam još bila studentica Prava, majka dvoje djece, rastrgana između obaveza, očekivanja i vlastitih sumnji. Odnijela sam te knjige na bakin tavan, a s njima i dio sebe koji je uporno pokušavao biti “onakva kakvom me svijet želi”. To je bio trenutak kada sam se, po prvi put, zapitala – je li ovo život koji ja želim?

Probala sam živjeti taj “pravi” život. Šest mjeseci radila sam u uredu, tipkala šprance, čitala zakone, tjerala pravdu. Nosila sam sako, imala sređenu kosu, izgledala kao “uspješna”. Ali, svaki trenutak proveden tamo bio je poput gašenja svjetla u meni. Bila sam prazna, izgubljena. To nisam bila ja.

I onda, u vremenu najvećih kušnji, esencijalna ulja ušla su u moj život. Na početku nisam ništa tražila od njih. Bila su samo mirisni bijeg iz svakodnevice. Sada znam – nisu došla slučajno. Svaka kap ulja bila je poput nježnog šapata koji mi je govorio: “Stani. Udahni. Sjeti se tko si.”

Počela sam slušati. Isprva sam se bojala. Što ako krenem drugačijim putem? Što ako pogriješim? Hoće li me ljudi razumjeti? Hoću li razočarati obitelj? Ali taj mali glas u meni, taj osjećaj koji je dolazio dok sam udisala mirise ulja, bio je jači. Govorio mi je: “To je tvoj put. Samo ga slijedi.”

Bila su to rana jutra kada bih ustajala dok su svi još spavali. Palila sam svjetlo, intuitivno uzimala bočicu ulja i udisala. Bilo je to vrijeme tišine, vrijeme kada sam polako otkrivala samu sebe. Knjige o emocijama, meditacije, svjesno disanje – sve je to bio dio procesa. Bilo je boli, bilo je suza, ali prvi put u životu osjećala sam da radim nešto što ima smisla.

Pamtim trenutke kada bih sjedila na podu, s uljem u ruci i plakala. Plakala od umora, od straha, od zahvalnosti. To nisu bile obične suze – to su bile suze iscjeljenja. Svaki miris otvarao je nešto novo u meni. Ulja su postala moji učitelji, moja podrška, moja snaga. Naučila su me slušati svoje tijelo, svoje emocije, svoju intuiciju.

I sada, dok ovo pišem, osjećam zahvalnost. Zahvalna sam što sam si dopustila stati. Zahvalna sam što sam krenula putem koji nije bio jednostavan, ali je bio moj. Zahvalna sam što mogu dijeliti svoje znanje i iskustvo, što sada, kao aromaterapeut, mogu biti podrška drugima.

Zato, ako osjećaš da nisi na pravom mjestu, ako se pitaš kamo ideš i ima li sve ovo smisla – stani. Udahni. Slušaj. Možda te život upravo sada zove da napraviš promjenu. Možda ti mirisi mogu biti vodiči.

Hvala ti što si ovdje, što čitaš moje riječi, što si dio ove priče. Znam da nije slučajno da smo se srele. I vjerujem da, korak po korak, zajedno možemo rasti.

Do sljedećeg čitanja,

Andreja